Manipulacija obavještajnim podacima u interesu HDZ-a i ruskih saveznika

Hrvatska obavještajna zajednica, pod direktnim uticajem premijera Andreja Plenkovića i političkih struktura bliskih HDZ-u Hrvatske i HDZ-u BiH, godinama je pravila pogrešne obavještajne procjene, usmjeravajući fokus na izmišljene prijetnje koje dolaze iz BiH, dok je stvarna sigurnosna prijetnja – jačanje Srbije i njeno enormno naoružavanje u posljednjih deset godina – bila gotovo u potpunosti zanemarena. 

Prikrivanje stvarnih prijetnji

Iako Bosna i Hercegovina nikada nije imala ni kapacitete, ni ambiciju, niti bilo kakav plan da ugrozi sigurnost Hrvatske, SOA i VSOA su pod političkim pritiskom fabricirale procjene koje su BiH predstavljale kao potencijalni izvor nestabilnosti, umjesto da se fokusiraju na realne prijetnje koje dolaze iz Srbije i njene veze s Rusijom.

Ovakvo strateško slabljenje odbrambenih kapaciteta Hrvatske trajalo je godinama – dok je Srbija, uz podršku Rusije i Kine, intenzivno jačala svoje vojne kapacitete kroz nabavku ruskih i kineskih sistema naoružanja, Hrvatska do prije dvije godine gotovo ništa nije poduzela na jačanju svojih vojnih kapaciteta. Tek nakon ozbiljnih upozorenja od NATO-a, Hrvatska je počela ulagati u modernizaciju vojske, prvenstveno kroz kupovinu francuskih borbenih aviona Rafale, a kasnije i kroz nabavku američkog naoružanja. No, godine propuštenih prilika rezultat su namjerne političke manipulacije sigurnosnim sektorom, u kojoj su ključnu ulogu imali kadrovi bliski HDZ-u BiH.

Većina rukovodećeg kadra unutar SOA-e dolazi iz Hercegovine, a s njima su povezani tajkuni iz zapadne Hercegovine, koji su preko mreže privatizacija u Hrvatskoj preuzeli nekretnine u Dalmaciji i fabrike u unutrašnjosti Hrvatske, čime faktički kontrolišu značajan dio ekonomskih tokova zemlje. Ovi finansijski tokovi povezani su s pranjem novca iz Hrvatske u BiH, u dijelovima BiH pod kontrolom HDZ-a BiH, čime se novcem hrvatskih građana finansiraju projekti u korist Dragana Čovića i njegovih bliskih kadrova.

Istraživanja više novinara i organizacija otkrila su sumnjive tokove novca iz Hrvatske prema BiH, ali nikada nije došlo do podizanja optužnica. Razlog za to leži u direktnoj kontroli koju ova finansijsko-politička struktura ima nad hrvatskim pravosuđem, obavještajnim sektorom i diplomatijom. Primjeri uključuju dugogodišnje napore da se putem bivšeg direktora Granične policije BiH Zorana Galića, koji je kasnije prebačen u Hrvatsku, osigura obavještajna i operativna podrška HDZ-ovim interesima, posebno u krijumčarenju raznih roba i ljude preko državne granice. Takođe, glavni inspektor u OSA-i BiH Damir Bevanda bio je ključni čovjek u pokušajima destabilizacije rada državne obavještajne službe BiH, te prema navodima medija odavao vrlo važne operativne informacije o organizovanom kriminalu Dodiku i Čoviću. Dok je Mijo Krešić u Ministarstvu sigurnosti i Ministarstvu odbrane BiH radio na podrivanju državnih sigurnosnih institucija, uvijek u korist HDZ-a BiH i njegovih veza s hrvatskim obavještajnim aparatom.

Ova sprega politike, obavještajnih struktura i kriminalno-ekonomskih interesa imala je i međunarodne posljedice. Kroz koordiniranu akciju Plenkovićeve vlade i hrvatske obavještajne zajednice, diplomatski i sigurnosni aparat Hrvatske kontinuirano je usmjeravan protiv BiH, fabricirajući lažne obavještajne podatke o prijetnjama iz BiH – od terorizma do migracijskih izazova. Cilj ovakvih operacija bio je da se međunarodnoj zajednici prikaže BiH kao nefunkcionalna država i stvori osnov za jačanje hrvatskih zahtjeva za političku dominaciju Hrvata u BiH, dok su se stvarni problemi – kriminal, korupcija i ruski uticaj preko Srbije – sistemski ignorisali.

Nekolicina hrvatskih političara, diplomata, analitičara i bivših obavještajaca godinama je upozoravala na pogrešno usmjeravanje hrvatskih sigurnosnih službi i njihovu povezanost s interesima HDZ-a BiH i proruskih struktura. Stipe Mesić, Tomislav Karamarko, Ivo Josipović, Branimir Vidmarović, Božo Kovačević i drugi otvoreno su ukazivali na opasnost da hrvatska obavještajna zajednica zanemaruje realne prijetnje iz Srbije i Rusije, dok istovremeno fabricira nepostojeće prijetnje iz BiH. Uprkos njihovim upozorenjima, Plenković i Milanović su ignorisali ili umanjivali ove probleme, čime su dodatno doprinijeli nastavku ovakve politike unutar hrvatskog sigurnosno-obavještajnog i političkog aparata.

Ovakav sistem manipulacije obavještajnim podacima direktno koristi rusko-srbijanskim interesima, jer Hrvatska na ovaj način ne samo da podržava Dodikove i Vučićeve napore za destabilizaciju BiH, već istovremeno skreće pažnju sa stvarne prijetnje koju Srbija predstavlja za cijeli region. Time se onemogućava podizanje istražnih radnji protiv HDZ-a BiH za organizovani kriminal i korupciju, dok se istovremeno kroz obavještajne manipulacije utiče na pogrešno usmjeravanje hrvatskih sigurnosnih i diplomatskih službi – u korist ruskih i srbijanskih interesa, a na štetu stabilnosti Hrvatske i Zapadnog Balkana.

Nastavak balansiranja ili jasan stav

Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini složen je i često kontroverzan. Od Kolinde Grabar-Kitarović i njenog balansiranja s Rusijom, preko Čovićeve podrške ruskom uticaju, Milanovićevih proruskih stavova, do ekonomsko-energetskih interesa koji povezuju Hrvatsku s ruskim oligarsima – jasno je da Hrvatska vodi politiku koja nije uvijek u skladu s njenim deklariranim zapadnim savezništvom.

U svjetlu najnovijih političkih turbulencija u BiH, ključno je sagledati da li će Hrvatska nastaviti balansirati između svojih interesa i zapadnih obaveza ili će zauzeti jasniji stav prema političkim akterima u BiH i ruskom uticaju u regiji. Ostaje nejasno kakve su obavještajne procjene dovele do toga da hrvatska vlada i predsjednik aktivno ili prećutno podržavaju secesionističku i prorusku politiku u BiH, s obzirom na to da takva politika direktno koristi isključivo Rusiji i Srbiji. Pitanje koje se postavlja jeste da li Rusija i Srbija i dalje imaju uticaj na državnu politiku Hrvatske, te da li njihove obavještajne službe kroz svoje veze unutar hrvatskih sigurnosnih struktura (SOA i VSOA) plasiraju obavještajne podatke koji oblikuju stavove Zagreba prema BiH na način koji ide u korist Moskvi i Beogradu.

Oslobođenje