BJEGUNAC I DOBAR SRBIN KOJI NIJE OKRIVAVIO RUKE 1996. mi je ponudio da se uz dobru zaradu prekopavaju i premještaju tijela iz grobnice u Milićima

Prošle sedmice su u Palati Republike Srpske, konferenciju za novinare držali bjegunci od bh. pravosuđa, predsjednik tog entiteta Milorad Dodik, predsjednik NSRS Nenad Stevandić i premijer entiteta RS Radovan Višković.

U moru izgovorenih besmislica, kojekakvih teorija zavjera i slično, nije prošla u javnosti neopaženo prijetnja ovog posljednjeg pomenutog.

"Ne bojim se njihovih šikaniranja, progona i prijetnji. Izvolite realizujte svoje prijetnje. Pucate iz prazne puške, ali pravite test situaciju da neko možda zapuca iz pune (puške)", glasila je prijetnja Viškovića. 

Čisto zbog napomene, prijetnja dolazi od osobe koja se dovodila u kontekst ratnih zločina.

Svjedok Tužilaštva tvrdio da mu je Višković nudio novac za prekopavanje masovne grobnice

Svjedočeći na suđenju za genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici protiv Miodraga Josipovića i ostalih, zaštićeni svjedok Tužilaštva M-16 je u junu 2017. godine izjavio kako mu je tokom 1996. godine Radovan Višković nudio novac za prekopavanje masovne grobnice u Milićima.

Zaštićeni svjedok je pojasnio da je Višković o kome govori tokom rata obavljao funkciju pomoćnika komandanta glavnog štaba za saobraćaj u policiji Republike Srpske (RS), dok je nakon rata dobio posao u rudniku boksita u Milićima ne navodeći druge detalje o identitetu osobe o kojoj govori.

“Ja sam isto radio u rudniku. Višković mi je 1996. ponudio da se prekopavaju i premještaju tijela iz grobnice u Milićima. Nudio je dobru zaradu uz obećanje da će sve obezbjeđivati civilna policija”, kazao je svjedok M-16, koji je tokom rata bio pripadnik Milićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

On je svjedočio na suđenju Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću, koji su optuženi da su učestvovali u počinjenju genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice tako što su sudjelovali u prisilnom premještanju, transportu, zarobljavanju, a neki od njih i u pogubljenju muškaraca i dječaka.

Zaštićeni svjedok je tada izjavio da je 12. jula 1995. čuo za pad Srebrenice. Nakon toga, kako je rekao, iz Milića je otišao u Novu Kasabu, u posjetu sestri.

“Na stadionu u Novoj Kasabi vidio sam muslimanske zarobljenike. Stalno su pristizali, a policija ih je na megafon pozivala da se predaju. Bilo ih je oko 1.000 muškaraca”, kazao je svjedok.

On je potvrdio da je tu vidio Radomira Pantića kako razgovara s Viškovićem.

"Višković je tražio kamione, autobuse i bagere da zarobljenike deportuje sa stadiona. Potrpali su ih u kamione, autobuse i odvezli prema Milićima i Konjević-Polju. Kasnije sam čuo da su pobijeni u rudniku boksita", rekao je svjedok.

Pokušavajući osporiti kredibilitet svjedoka, Pantićev advokat Radivoje Lazarević predočio mu je nalaze sa dijagnozama psihijatara i psihologa. Svjedok M-16 je kazao da taj nalaz nikada nije vidio, dodavši da je, kao invalid rada, bio na komisiji za procjenu radne sposobnosti.

Aleksandar Lazarević, advokat optuženog Vasića, tokom unakrsnog ispitivanja pitao je svjedoka da li je ranije od Tužilaštva BiH tražio bilo kakvu korist za svjedočenje. Svjedok je negativno odgovorio.

Presretnuti razgovori 

Prije nekoliko godina, portal Istraga objavio je transkript presretnutih razgovora, a u kojima je akter i Višković.

Dan nakon pada Srebrenice, 12. jula 1995. godine, osuđeni ratni zločinac Radislav Krstić u svojstvu komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske pozvao je svog oficira za saobraćaj – potpukovnika Rajka Krsmanovića.

transkript razgovora Krsmanović-Krstić

Krstić: Halo. Je li Krsmanović?

Krsmanović: Jeste, izvolite

Krstić: Slušaj, piši

Krsmanović: Da

Krstić: Ovako, Pale, Višegrad, Rogatica, Sokolac, Han   Pijesak, Vlasenica, Milići, Bratunac, Zvornik. E, ovako. Znači, iz svih tih mjesta ukupno da bude do 17 sati na stadionu u Bratuncu.

Krsmanović: 17 časova, stadion Bratunac

Krstić: Nemoj da slučajno ne bude. Je l ti jasno?

Krsmanović: Jeste

Krstić: Ajde

Tim autobusima pripadnici Vojske Republike Srpske iz Potočara su prebacivali žene i djecu bošnjačke nacionalnosti. Stariji maloljetnici i ostali muškarci uglavnom su krenuli preko šume gdje su im pripadnici Vojske i policije RS-a pravili zasjede. Veći dio njih je odmah zarobljen na putu između Konjević Polja i Nove Kasabe, dok je jedna grupa zarobljena u selu Sandići, na putu između Konjević Polja i Bratunca. U večernjim satima (21 h) 13. jula 1995. godine potpukovnik Krsmanović poziva pomoćnika sa saobraćaj u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske – poručnika Radovana Viškovića.

transkript razgovora Krsmanović-Višković

Krsmanović: Viškoviću, evo tačna informacija. 700 ljudi se nalazi u selu Sandići.

Višković: Da

Krsmanović: To je od raskrsnice ka vama. Potrebno je da se zaustave na tome mjestu autobusi i da ukrcaju deset komada i da ih dovezu ovdje kod mene.

Višković: Slušaj

Krsmanović: Da

Višković: Ajde ti tamo, to je svakako bratunački punkt, neka oni jave na punkt, neka se to ukrca i nek dovezu, jer ja nemam vezu odavde sa punktom.

Krsmanović: Dobro, u redu

Višković: Ajde

Svjedočenje u Hagu

Svjedok Željko Kerkez, oficir Glavnog štaba Vojske Republike Srpske na suđenju Vujadinu Popoviću, načelniku sigurnosti Drinskog korpusa VRS-a u Tribunalu u Hagu, doveo je u vezu Viškovića sa genocidom u Srebrenici.

U svjedočenju datom 25. jula 2008. godine, Kerkez je, naveo Viškovića kao jednog od dvojice svojih referenata s kojim je, kako je kazao, drugi dan po ulasku snaga u Srebrenicu (ne navodi se tačan datum) bio na lokaciji.

"Ja sam sa vozilom kojim je upravljao moj pomoćnik, Višković Radovan, sa pukovnikom Simovićem, krenuo tog dana negde u prepodnevnim časovima, sa Han Pijeska. Znači, iz sektora pozadine. Odnosno iz lokacije moje službe", stoji u transkriptu Tribunala.

Potvrdio je i da se tada poručnik Višković nalazio s njim i kada su obišli lokacije na kojima su se nalazili zarobljeni Bošnjaci koji su se predali ili bili uhvaćeni dok su bježali iz Srebrenice.

„Pošto je to igralište niže od puta, jedno dva metra, mi smo se samo zaustavili na putu u blizini tog kontrolnog punkta, prihvatnog punkta. Možda je to bilo dva do tri minuta, čisto, ovaj, da uočimo šta se dešava, jer nisam prepoznavao starešine koje su bile i nastavili smo put“ naveo je Kerkez u svjedočenju.

Viškovića u vezu sa genocidom u Srebrenici povezao je i Popović je zajedno sa Ljubišom Bearom, načelnikom sigurnosti u Glavnom štabu VRS-a, 2015. godine pravosnažno osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici.

Kako je Višković reagovao na navode

Višković je, reagujući na izjavu zaštićenog svjedoka u kojoj se navodi da mu je nudio novac za premještanje masovnih grobnica, kazao da je to "laž i izmišljotina".

"Ne želim da se valjam u blatu u kojem se valjaju oni koji me napadaju. Bio sam pripadnik Vojske RS, nisam ukaljao ni obraz ni ruke i to mi niko ne može oduzeti", rekao je Višković 2020. godine za RTRS.

Na pitanje gdje je bio 1995. godine rekao je kako je bio "tamo i gdje sve četiri godine - u Sektoru glavnog štaba VRS kao referent saobraćajne službe".

"Prvog augusta 1996. godine sam došao na radno mjesto u Boksit Milići i sva ta priča nije utemeljena. Postoji više nego transparentna dokumentacija i oko tog transporta i ko je to radio, ko je imao odgovornost, ko je imao komandu i ko je obavljao sve te poslove. Želim kazati da se ne brinete za mene i moju porodicu, predsjednik Vlade RS je više nego čist. Ne mogu mi za ove dvije godine naći nikakav kriminal ni korupciju", dodao je Višković.

Kako su njegove stranačke kolege reagovale

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, rekao je da "ne vjeruje da je Višković okrvavio ruke".

"Kada kažem da je dobar Srbin, ne mislim da apriori treba da mrzi druge. Upravo zato što poštuje druge ljude, narode i vjere, on je čovjek koji sigurno nije okrvavio svoje ruke i ono što se nameće protiv njega je izmišljotina, laž nekog svjedoka, koji pokušava da bude anoniman i zaštićen i to govori koliko laže. Ako je istina, neka se suoči sa njim", kazao je Dodik tada.

Željka Cvijanović kazala je, između ostalog, da je "riječ o svjedoku koji je psihički poremećen i koji je za novac lažno svjedočio".

“A onda sve to eksploatisati medijski, i to baš kad je na sceni opšta pometnja u političkom Sarajevu, onda to zaista djeluje s lošom namjerom", istakla je Cvijanović tada, između ostalog.

Source