Konakovićeva prekorektnost prelazi u autocenzuru. I to već postaje opasno

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković ponovo je u Zagrebu i ponovo država BiH ima problem.

Nakon što je, prilikom prve posjete, nespretno u izljevu korektnosti najavio da će se o Izbornom zakonu BiH raspravljati i u Zagrebu na zajedničkoj sjednici dvije državne vlade, sad je izbjegavao odgovor o sudski utvrđenim činjenicama – samo da bi bio korektan.

Na direktno pitanje gledalaca o tome šta misli o tome da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, Konaković se spetljao.

O čemu se radi

“To su teme, sad, interpretacije pravnika, u kojoj se u toj presudi ‘Šestorci’ za UZP može iščitati definicija u kojoj se kaže da je to projekat banovine koju je živio Tuđman i da je on zapravo bio taj. Je li on bio taj preko ljudi iz Bosne i Hercegovine ili je učešće formalno, to su te teme koje bi nam ovdje danas eksplodirale i bit ću tu diplomata da zadržim taj odgovor za sebe”, rekao je pomirljivo Konaković.

Naravno, presude međunarodnih sudova ne ostavljaju nikakvog prostora za interpretacije, nego se jasno kaže da je Hrvatska imala kontrolu nad jedinicama HVO-a koje su činile zločine u BiH, među kojima je najjeziviji onaj u Ahmićima.

Bilo bi, međutim, potpuno glupo ovu Konakovićevu prekorektnost koja je prerasla u svojevrsnu autocenzuru, pripisati strahu od Dragana Čovića jer ga tobože on ‘drži na vlasti’.

Radi se o nečemu drugom.

Želja za dojmom

I prilikom svoje prve posjete Zagrebu, vidjelo se da se Konaković trudi ostaviti što bolji i korektniji dojam kod domaćina, pa čak kad su na stolu i teme koje direktno idu kontra interesa BiH, izbjegavajući povući jasnu crtu pa i uputiti kritiku hrvatskim vlastima.

Konakovićev cilj nije dakle zadovoljiti Čovića zarad opstanka na vlasti, nego svojom prekorektnošću oraspoložiti aktere regionalne i međunarodne političke scene kako bi on napravio što bolji rezultat kao ministar. Tačnije – kako bi riješio neka otvorena pitanja, pri tome se čini da ne ulazi u suštinu tog rješenja. I to ga tjera u autocenzuru u kojoj prešuti ono što mora i treba da kaže kao neko ko dolazi iz Sarajeva, ko je proveo četiri godine u Armiji BiH kojoj se priključio kao maloljetnik i koji je vidio šta znači opsada i agresija.

No, ta autocenzura, u koju je Konaković, čini se, nesvjesno upao iz euforije i prevelike želje za rezultatom, postaje opasna. U trenutku kada niste načisto sa namjerama komšija po pitanju toga kako u budućnosti BiH treba izgledati, opasno je i pogubno prešućivati činjenice koje vam ustvari trebaju služiti kao argument za ono što govorite i želite od svojih susjeda – a u prvom redu treba da bude njihovo suočavanje s prošlošću.

Zamislite samo jednu Njemačku koja kaže: Ok, nećemo sad ulaziti u te teme što smo pobili oko 6 miliona Jevreja. Hajmo se baviti budućnošću. Dakle, nezamislivo.

Raport