ŠTA MOŽEMO OČEKIVATI OD NOVOG SASTAVA PREDSJEDNIŠTVA Promjene ili nastavak istog scenarija?

Iza nas su, nedvojbeno, najzanimljiviji izbori u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, i jedini koji su počeli ličiti na mogućnost bilo kakvih promjena. Na momente je djelovalo optimistički gledati u leđa etno-bandama i zaželjeti im posljednje zbogom, jer će se mnogi od njih, nakon ovogodišnjeg izbornog kraha, zauvijek nastaniti na političkom smetljištu.

Takav, i takvi momenti su trajali sve do mitinga u Banja Luci, u organizaciji SNSD-a i pristalica, famoznog narodnog mitinga  za odbranu RS-a.  Poslije takvog okupljanja, svakom iole razumnom i normalnom čovjeku, svaki vid optimizma i vjere u promjene, doživio je apsolutni sunovrat. A evo i zašto ? 

Kad 27 godina, i pojedinci i političke stranke, pod paravnom lažnog patriotizma šuruju sa fašistima onda doživite da u Banja Luci, Bosni i Hercegovini, čujete:“ Odjeknula zvona sa starih Dečana, ovo je zemlja Lazara i Stefana ..“, čujete himnu države koja ne postoji, retoriku u kojoj se ne poštuju državne institucije, a podržava kriminal, veliča majka Rusija...

Bilo je teatralno i jučer na inauguraciji novoizabranih članova predsjedništva. Opet totalna dominacija cirkuzantskih poteza Dodika, kojim je, kao i obično uspio svu pažnju preusmjeriti na sebe i svoje kabadahijske pokušaje izrugivanja institucija Bosne i Hercegovine i njenih predstavnika. 

Članovi predsjedništva u sastavu: dva nova lica, jedno staro ali po svemu sudeći isti scenarij rada, različiti glumci ali sličan uvod i zaplet, poslali su poruke u kojim liče na politički zrele lidere, spremne da se vinu iznad međusobnih podjela i separatističkih težnji u svrhu progresa bosanskohercegovačkog društva. Naznake promjene kursa mogle bi se naslutiti i u obraćanju Denisa Bećirovića u kojem je fokus bio na najalarmantnijim problemima u ovoj državi: siromaštvu, nezaposlenosti, egzodusu stanovništva.  Pred nama su četiri godine za procjenu u kojoj ćemo vidjeti je li moguće te stvarne probleme isturiti iznad onih , koji su trideset godina služili samo kao slamka spasa za ostanak i opstanak na političkim i državničkim funkcijama.

Ostaje nam da vidimo i to, da li će Željka Cvijanović, ignorirajući zahtjeve stranačkog šefa, djelovati kontra onoga što je predstavila u govoru na, maloprije spomenutom mitingu, što istini za volju, nije ohrabrujuće, i da paradoks bude veći, umnogome se kosi sa govorom na jučerašnjoj inauguruaciji. 

Simbolične promjene koje su donijeli prethodni izbori, promjene u odnosu političkih snaga, omogućile su barem mali iskorak i predah u društvu, jer u kritičnom momentu pokazali smo da kao društvo nećemo gore od onog goreg što već imamo, ako gore uopšte može biti ?!

Formiranje vlasti na svim nivoima ipak je još jednom pokazalo svu političku i akademsku prostituciju, u kojoj „ruka“ u skupštini i domu naroda košta i vrijedi mnogo više od političke volje za rješavanjem egzistencijalnih problema i težnje za prosperitetom.

Source